VIRTUALNA IZLOŽBA MIHOVIL PANSINI
ANTIFILM
100.
OBLJETNICA ROĐENJA
Dr. Mihovil Pansini obilježava cijelo jedno razdoblje svjetskog filmskog amaterizma shvaćanjem da i amaterski film može biti umjetnost, da može istraživati duševna stanja egzistencijalne stiješnjenosti i nemoći.
~ iz intervja Duška Popovića s Mihovilom Pansinijem
O ANTIFILMU
Antifilm nije predstavljao samo filmski pravac već radikalno propitivanje samog medija filma. Tijekom ranih šezdesetih godina Mihovil Pansini i krug autora okupljenih oko eksperimentalne scene nastojali su redefinirati što film može biti.
Umjesto klasične naracije antifilm je istraživao:
- slučajnost
- pokret kamere
- strukturu vremena
- fizičku materijalnost filma
- odnos autora i promatrača
Pansini je smatrao da film ne mora slijediti unaprijed uređena pravila nego može postati otvoreni prostor istraživanja.
Intervju s Mihovilom Pansinijem u emisiji "Srdačno vaši", emitirane na HRT 3 u lipnju 1989. godine
Nije film medij pomoću kojeg se autor mora izraziti. Još ga uvijek nismo potpuno oslobodili.
FILMSKI ARHIV
Život stvari (1955.)
Film predstavlja crteže i slike umjetnika Josipa Vanište nastale između 1950. i 1954., pri čemu kamera produbljuje osjećaj tišine, praznine i kontemplacije.
Brodovi ne pristaju (1955.)
Film posvećen Franzu Kafki o nemogućnosti bijega s otoka i od samoga sebe.
Siesta (1958.)
Film prikazuje atmosferu popodnevne dokolice u malom mediteranskom gradu, kroz fragmentirane prizore dvorišta viđene očima djevojke naslonjene na prozor.
Zahod (1963.)
Zahod je jedno od najpoznatijih i najradikalnijih ostvarenja Mihovila Pansinija te ključni film hrvatskog eksperimentalnog i strukturalnog filma. Film prati starijeg čuvara javnog zahoda u Korčuli koji u ponavljajućem ritmu odlazi po morsku vodu, ispire zahod i vraća se svom svakodnevnom poslu.
K3 ili Čisto nebo bez oblaka (1963.)
Posrijedi je jedan od korjenito apstrakcijskih filmova, kojim je Pansini filmski iskušao “maljevičevsku” redukciju. Riječ je o blanku (praznoj filmskoj vrpci) s kolorističkim, odnosno toniranim globalnim promjenama. Ništa drugo." - filmski kritičar Hrvoje Turković u svom izboru za 25fps festival.
Dvorište (1963.)
U filmu Dvorište Mihovil Pansini usmjerava kameru prema običnom svakodnevnom prostoru, pretvarajući dvorište u mjesto promatranja ritma, vremena i percepcije.
Film je za mene svetinja!
GENRE FILM FESTIVAL (GEFF)
Početkom šezdesetih godina u Zagrebu se među članovima Kinokluba Zagreb razvijao prostor intenzivnog promišljanja o prirodi filmskog medija i njegovim granicama. Tijekom razgovora pod nazivom Antifilm i mi, održanih između 1962. i 1963. godine, okupljali su se autori, filmski amateri i umjetnici koji su propitivali dotadašnje filmske konvencije i tražili nove načine izražavanja. U tom se okruženju oblikovala ideja Antifilma, umjetničkog pristupa koji je odbacivao tradicionalnu naraciju i istraživao film kao otvoreni prostor eksperimenta.
Iz tih rasprava nastao je GEFF (Genre Film Festival), međunarodni festival eksperimentalnog filma i susret filmskih istraživača, čiji je prvi program održan u Zagrebu 1963. godine. Pod vodstvom Mihovila Pansinija festival nije zamišljen kao klasična filmska manifestacija, već kao mjesto istraživanja, razmjene ideja i preispitivanja samog pojma filma.
GEFF je nastojao ukloniti granice između profesionalnog i amaterskog filma, povezati film s drugim umjetničkim područjima te otvoriti dijalog između umjetnosti, znanosti i svakodnevnog života. Programi festivala uključivali su projekcije eksperimentalnih filmova, multimedijske izvedbe, performanse, izložbe, javne rasprave i različite umjetničke intervencije. Time je GEFF postao jedno od ključnih mjesta avangardnog stvaralaštva šezdesetih godina i imao snažan utjecaj na razvoj eksperimentalnog filma u Hrvatskoj i širem regionalnom prostoru.
